minikas

2.dio drugogog poglavlja

za sve vas koji ne znate, ja pišem knjigu. ako do sad niste pročitali, dolje vam je početak. ovo je nastavak drugogo poglavlja. sorry što nisam tako dugo pisala postove, nisam imala vremena.

Ubrzo sam osjetila nešto. Bila je to mala kap kiša koja mi je pala na ruku. Inače bih bila tmurna kada bi padala kiša, ali ova jedna kap toliko me razveselila da sam počela skakti po cesti (ili barem po onome što je ostalo od nje). Bila sam potpuno zaboravila na Njega. Kada sam se malo sabrala shvatila sam da se On nalazi ispred mene. Nisam bila jedina koja se razveselila kiši. I Njemu je bilo drago zbog nje. Mislila sam da mi on možda može pojasniti ovu situaciju. Sjeli smo na cestu i započeli razgovor. Njegova priča bila je ista kao i moja. Odjednom se našao na ovome murnom svijetu sam bez ikoga i ičega. Bili smo u istoj „gabuli“. Usred razgovora moj želudac proizveo je jedan jako neugodan zvuk. Bila je to glad. Pošto nisam jela poprilično dugo počelo mi je kruliti u želudcu. Lice mi je bilo crvenije od paprike. On se samo nasmiješio i rekao da se i on osjeća isto samo što njegova crijeva nisu tako glasna. Zajedno smo se nasmijali. Mislila sam da nikada više neću osjetiti to što sam u ovom trenutku osjećala. Bio je predivan osjećaj. Mislim da ljudi ne cijene dovoljno sreću. Odlučili smo malo „pronjuškati“ i pogledati hoćemo li naći nešto za jesti. Sjetila sam se da postoji jedna samoposluga koju nikako nisam voljela zato što je tamo radila neka antipatična žena. Svaki put kada bih došla ispitivala me svakakve stvari, a kada nsam željela odgovoriti na njih počela bi govoriti kako sam nepristojna. Pomislila sam da je taj supermatket još na svojemu mjestu zato što mi nije bio drag. Samoposluga se nalazila par ulica dalje. Imala sam pravo. Bio je tamo. Jedini problem je bio u tome što je u tom dućanu On upoznao Anu, njegovu prvu ljubav. Zbog toga on nije vidio market. To mi je bilo jako čudno. Zaključili smo da možda ipak nije sve nestalo. Pomislili smo da je sve tu ali da mi to ne vidimo. Od svog tog razmišljanja zaboravia sam na glad. Ali moj želudac nije. Ponovno se oglasio. Ušla sam u supermarket. Unutra su se nalazile samo stvari koje nikada nisam ni probala ili one koje nisam jela baš prečesto. Ali bolje išta nego ništa. Velika prednost bila je što smo On i ja imali sličan ukus što se tiče hrane pa mi nije bilo teško naći nešto za Njega. Uzela sam nekakvo pecivo punjeno kremom od čokolade. Inače sam uvijek jela peciva s marmeladom. On inače nije baš bio lud za čokoladom ali je ovu „smazao“ u tren oka. Kada smo skupili malo energije, krenuli smo dalje. Odlučili smo otići u neki

nepoznati kvart. Pomislili smo da ako nismo provodili vrijeme u tom području da ćemo sresti još ljudi.        

         Tada je krenulo naše putovanje.

Objavio minika u 29. studeni 2005 10:29:00 | 8 komentara

VIC

  SUZUKI

  Prvi ąkolski dan u jednoj američkoj ąkoli. Učiteljica
  predstavlja novog učenika Shakira Suzukija iz Japana.
  Počinje sat i nastavnica ispituje:
  Sada ćemo vidjeti koliko poznajete naąu povijest. Tko je
  rekao 'sloboda ili smrt'? Odjednom tiąina, i samo
  Suzuki digne ruku:
  Patrick Henry, 1775. god. u Philadelphiji.
  Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao 'Drľava je narod i kao
  takva nikada ne smije umrijeti'?
  Suzuki ustane:
  Abraham Lincoln, 1863., u Washingtonu.
  Nastavnica strogo pogleda učenike i reče:
  Sramite se. Suzuki je Japanac pa poznaje američku
  povijest bolje od vas.
  Tihi glas sa kraja razreda:
  Jebite se posrani Japanci!
  Tko je to rekao! vikne učiteljica.
  Suzuki digne ruku i reče:
  General McArthur, 1942. u Guadalcanalu, i Lee Iacocca,
  1982. na skupątini dioničara Chryslera, Detroit.
  Razred u tiąini, samo se u pozadini čuje:
  Puąi kurac.
  Učiteljica sva izvan sebe:
  Sad je kraj! Tko je to rekao!!!
  Suzuki:
  Bill Clinton Moniki Lewinsky, Oval Office, 1997.,
  Washington.
  Drugi učenik se zadere:
  Suzuki je sranje!!!
  Suzuki
  Valentino Rossi u Rio de Janeiru, na Moto Grand-Prix
  Brazila 2002.
  Razred pada u histeriju, učiteljica u nesvijest, a na
  vrata ulazi ravnatelj ąkole:
  U pičku materinu, joą nikad nisam vidio takav kaos.
  Suzuki:
  Premijer Hrvatske ministru financija prilikom
  predstavljanja drľavnog proračuna, Zagreb 2003.g.!!!!!

Objavio minika u 28. listopad 2005 14:29:00 | 11 komentara

GRAFITI IZ BEOGRADA

GRAFITI IZ BEOGRADA - Dobar pasulj daleko se cuje! - Ako mi pozajmis sto maraka bicu ti duznik celog zivota ! - Ko umre s jeseni za njega nema zime. - Zene se dele na udovice i one koje rade na tome. - Neko drugi ce morati da plati ceh - mi ovakav zivot nismo narucili. - Smesi nam se bolje sutra - crkava od smeha. - Volim tastu kao COCA COLU. Hladnu i na stolu. - Komunizam je sigurno izmislio politicar, naucnik bi prvo napravio eksperiment s misevima. - Mene novac i slava ne zanimaju. Zanima me samo novac. - Mi nismo hipici (DECA CVECA). Mi smo DECA kuce CVECA

Objavio minika u 27. listopad 2005 13:31:00 | 4 komentara

MALO SMIJEHA

ja se nadam da vi videte ove slike: napušena vjeverica hend me a hairdryver(to piše u slučaju da ne vidite) zubati pasek guzata

Objavio minika u 27. listopad 2005 13:26:00 | 2 komentara

ha-ha-ha

dobra večer svima!!

ja nakratko prestajem s knjigom ali to nije kraj knjige. sad malo za zabavu i smijanje ovaj post. naime, to je popis stvranih imena ljudi iz tel. imenika:

01 2946 220 - BEČAR ŠAHDO

01 2993 430 - GEGIĆ GEGA

01 3375 404 - ČIKA ĐORĐE

01 3631 707 - HADŽIDERVIŠAGIĆ DŽEZBEDARA

01 6258 465 - LEŠINA VESELA

01 6640 750 - MAMUTI SELIM

01 6678 765 - DEGEN ERIKA

021 389 032 - ĐOKOVIĆ KITICA

021 635 377 - ŠĆEPANOVIĆ KITA

021 741 925 - BISER ŠERIF

021 863 048 - ZLOĆO MLAĐI

022 662 250 - ČETNIK OJDANA

032 322 314 - SILOV ANNA

034 263 157 - PIŠA KATICA

035 375 326 - JAJALO PILE

042 311 277 - FUKSA MIRA

044 682 419 - RADI ĐON

044 815 166 - ALIMI NAĐI

047 553 050 - KLISKA MICA

048 638 353 - GUZI DRAGA

051 643 722 - ŠUPAK RADOVAN

051 725 980 - CURI ĐON

051 775 489 - BILALI NEBI

052 210 412 - MOŠNJA-ŠKARE LORENA

052 211 884 - ČERVENI MERCEDES

052 451 069 - TIKVINA JAGODA

052 543 548 - RAZBOJNIKOV SPAS

052 812 979 - KENJAR ISMET

052 662 357 - ARAMIS ŠUPAK

051 230 246 - VALTER ŠUPAK

051 254 495 - OLIMPIJA STRUJA

020 421 816 - HABIBA LJUTA

023 288 601 - ŠANTA SLANINA

040 643 678 - ROK KOŽNJAK

033 551 949 - ORLANDO ŽILAVI

035 364 425 - PILE CICA

035 364 059 - MICA TORBICA

031 300 506 - JANKO ŠTAKOR

052 500 867 - ROMUALDO MOŠNJA

051 264 030 - TARZAN LEGOVIĆ

051 214 292 - ZMAJ DEFILIPIS

043 881 373 - NEBOJŠA KOBASICA

035 428 211 - PAVO PRČIVRAGOVIĆ

01 3884 423 - DRAGAN PRCAĆ

032 881 685 - FADIL GIBANICA

099 460 776 - KIFLA GAMES (TVRTKA)

01 3894 294 - GOLUB LASICA

048 624 649 - VIŠNJA VIŠNJIĆ

098 844 315 - JUPITER BEM

01 2001 676 - BANANA KUNINA

098 846 268 - ELVIRA PAPIGA

098 666 626 - HUNTER JELEN

021 385 929 - SATURNIN PUTNIKOVIĆ

043 485 214 - MIROSLAV KOBRA

051 800 252 - MUJO JAZAVAC

031 591 054 - SRBISLAV SRBLJANOVIĆ

049 460 644 - CULI-???

051 878 103 - NARANČA MAMULA

098 410 271 - DINO URIN

021 410 271 - GRGO GRGA

053 753 040 - LUKA TUKA

031 609 220 - LUKA ŠTUKA

098 870 766 - JOHN DILLINGER

051 541 355 - MUSTAFA ZAKLAN

052 816 914 - ŠERIF ŠERIFI

033 784 020 - MISLIM MISLIMI

01 3862 011 - STJEPAN KALAŠNIKOV

01 3862 905 - FRANJO ŠMAJSER

052 774 338 - PETER KILLER

098 723 870 - JURICA BOMBAŠ

040 851 411 - VLADO ZABAVNIK

098 9576 858 - ELVIRA ĆUFTA

01 3830 117 - JELA BOŽIĆ

020 422 165 - MARIJA ZVIJER

098 429 661 - SVEMIR TRAVICA

Objavio minika u 25. listopad 2005 20:19:00 | 18 komentara

drugo poglavlje

 ovo je početak drugog poglavlja:                    

                        On

 

 

         Puno puta do sada mislila sam da sam sama, ali sve do danas nisam znala pravi smisao te riječi.

         Samoća je ono što nisam mogla podnositi. Bilo mi je teže nositi se s činjenicom da sam sama, da nema mojih prijatelja, mojih roditelja, mojih sestara nego s činjenicom da je oko mene sve pusto kao da se nalazim u kakvoj pustinji. U ovom trenutku mala zrnca pijeska i kamenčići rasuti po cesti činili su mi se kao najveće bogatstvo. Od svih tih pomisli uhvatio me umor pa sam sjela na cestu i pogledala na nebo koje je bilo potpuno crno. Odjedom sam vidjela nešto. Bio je to On. Gledao me svojim krupnim očima. Bila sam ushićena kao kad sam prvi dan krenula u školu, kao kad sam dobila prvi trajni zub... Bilo je to nešto posebno. Jedino pogled na njega nije podsjećao na mračni tunel bez izlaza. Počela sam trčati prema Njemu. Čak mi se i učinilo da sam ugledala boju koja nije crna, bijela ili neki ton sive. Par metara prije negoli sam mu se priližila nešto u meni reklo je STANI! Sijetivši se činjenice da je sve meni drago nestalo, zastala sam. Odjednom je nestalo boja. Sve se vratilo na početak. Bilo me strah biti ponovno bliska s nekim. Ali Njegove oči bile su nešto posebno, nešto najljepše što sam ikada vidjela. No, ako se i zbližim s njim, koliko će to trajati? Koliko će to trajati prije negoli on nestane kao i svi drugi? Sva su me ta pitanja doslovno izluđivala. Podigla sam pogled s poda i primjetila da mi se nasmiješio. Više nisam slušala ni razum. Mislila sam da i ja imam pravo na nešto lijepo. Uzvratila sam mu pogled. Ubrzo zatim krenuo je prema meni. Srce mi j tako jako kucalo da sam mislila da će iskočiti. Njegove oči sjale su sve jače i jače....

                             

Objavio minika u 11. listopad 2005 17:55:00 | 7 komentara

2.dio

evo nastavka prethodnog bloga:

Tek poneki zastrašujući pogled iz sporedne uličice koji je podsjećao na bliješteće mačje oči. Hodajući tako ulicom, shvatim da se nalazim na nekom poznatom mjestu. Bila je to zgrada u kojoj sam živjela prije nego što sam se preselila u novu kuću. Ali bilo je nešto čudno u vezi s njom. Bila je srušena. Osvrnuvši se oko sebe shvatila sam da su sve stvari koje su mi bile drage u žiotu bile srušene. Moja zgrada, moja osnovna škola, park u kojem sam provodila vrijeme s mojom najboljom prijateljicom... Sve je to bilo srušeno. Isprva sam dvoumila između toga da li je to samo slučajnost ili ne. Odlučila sam otići do mjesta na kojem sam počela hodati s mojim prvim dečkom. Nije to bila neka velika ljubav. Bila sam tek prvi osnovne. Prije bi to bila nekakva dječja zaljubljenost. Makar sam već 3. razred u matematičkoj gimnaziji, to mi je nekako uvijek ostalo u sjećanju. Prošlo je od tada dugih 11 godina, no ja se svega sjećama kao da je bilo jučer. To je bilo veliko drvo, divlji kesten. Stajali smo obadvoje pored tog drveta i smiješkali se jedno drugome, dok me on nije pitao želim li mu biti cura. Svi su nas u školi zezali zbog toga ali nama to nije bilo važno. Da se vratim na ono bitno, u nadi da je to samo slučajnost otišla sam do toga drveta. Imala sam i što vidjeti... Drvo je bilo posiječeno. Sada sam bila sigurna da to nije bila slučajnost. Od toga drveta ostao je samo panj. Sve do čega mi je ikada bilo stalo, sve uz što me vezalo neko sijećanje, svi ljudi koje sam voljela, ničega nije bilo. Ostale su samo neke tvornice i nevažne zgrade koje do sada nisam bila ni primjećivala. Sjela sam na panj i sklupčala se. Obavijala me tama. Tek bi svaka peta-šesta ulična svijetiljka radila. Sva moja sjećanja bila su izbrisana.                

        

         Tako sama odšetala sam ulicom.

                                     (to je kraj npoglavlja)

 

Objavio minika u 29. rujan 2005 14:06:00 | 2 komentara

Knjiga

bok svima

imam jednu mojbu. pišem knjigu pa bih htjela da mi vi kažete što mislite o njoj. ovdje je jedan dio iz knjige. pliz mi recite ako vam se par malo sviđa. nemojte bit preoštri. to mi je tek 1. knjiga. bolja sam u pisanju pjesama:

 ...Bilo mi je sve gore i gore. Bacila sam mokar ručnik na pod, nabrzinu se obukla i legla na krevet. Polako sam tonula u san. Lagano sam treptala, kapci su mi postojali sve teži. Svaki treptajem moj vidokrug postojao je sve manji, dok do jednog trenutka više nisam mogla ni otvoriti oči. Nastupilo je par minuta potpune tišine. Svugdje tama. Nisam imala ni osjećaj da postojim. Kao da sam u nekom stranom tijelu. Kada sam ponovno uspjela otvoriti oči shvatila sam da sam sama. Hodala sam nekom stranom ulicom. Sunce nije postojalo, mjesec nije postojao, zvijezde nisu postojole. Oko mene nije bilo nikoga i ničega...

(knjiga se zove noćna mora)

Objavio minika u 20. rujan 2005 19:30:00 | 2 komentara

...

Evo i riječi meni najbolje njegove pjesme:

"Letter 2 My Unborn"

To my unborn child..
To my unborn child.. in case I don't make it
Just remember daddy loves you
[talking in background]
To my unborn child..
To my unborn..

[2Pac]
Now ever since my birth, I've been cursed since I'm born to wild
in case I never get to holla at my unborn child
Many things learned in prison, blessed and still livin
Tryin to earn every penny that I'm gettin, and reminiscin
to the beginnin of my mission
When I was conceived, and came to be in this position
My momma was a Panther loud, single parent but she proud
when she witnessed baby boy rip a crowd
To school, but I dropped out, and left the house
Cause my mama say I'm good for nothin, so I'm out
Since I only got one life to live, God forgive me for my sins
Let me make it and I'll never steal again, or deal again
My only friend is my misery
Wantin revenge for the agony they did to me
See my life ain't promised but it'll sure get better
Hope you understand my love letter, to my unborn child

[Chorus: sung, with 2Pac ad libs]
I'm writing you a letter
This is to my unborn child
Wanna let you know I love you
Love you, if you didn't know I feel this way
How I, think about you every day
I have so much to say

[2Pac]
Seems so complicated to escape fate
And you can never understand 'til we trade places
Tell the world I feel guilty to bein anxious
Ain't no way in hell, that I could ever be rapist
It's hard to face this, cold world on a good day
When will they let the little kids in the hood play?
I got shot five times but I'm still breathin
Livin proof there's a God if you need a reason
Can I believe in my own fate
Will I raise my kids in the right, or the wrong way?
Dear mama I'm a man now
I wanna make it on my own, not a handout
Make way for a whirlwind prophesized
I wanna go in peace.. when I gotta die
On these cold streets, ain't no love, no mercy, and no friends
In case you never see my face again
To my unborn child

[Chorus]

[2Pac]
Dear Lord can you hear me, tell me what to say
to my unborn seed in, case I pass away
Will my child get to feel love
Or are we all just cursed to be street thugs? Cause bein black hurts
And even worse if you speak first
Livin my life as an Outlaw, what could be worse?
Cause maybe if I tried to change
Who I'm kiddin? I'ma thug 'til I die, I'ma rider mayne
Touch bases, eat lunch at plush places
Regular criminal oasis awaits us
If there's a ghetto for true thugs, I'll see you there
And I'm sorry for not bein there
Just know your daddy was a soldier, me against the world
Bless the boys, and all my little girls
To the Lord I'm eternal, restin in peace
Please take care of all my seeds, to my unborn child

[Chorus - repeat to fade]

[2Pac over Chorus]
To my unborn child.. please take of all my kids
My unborn child.. to my unborn child
This letter goes out to.. to the seeds that I might not get to see
cause of this lifestyle
Just know that your daddy loves you, got nuttin but love for you
All I wanted was for you have a better life than I did
That's why I was out here on a twenty-four hour 365 grind
When you get to be my age you'll understand
Just know I got love for you
And I'll see you up there in the ghetto heaven
Cause ghetto heaven gotta be there.. haha, take care
Run wild, but be smart
Follow the rules of the game
I know that sometimes it's confusin
The rules of the game is gonna get you through it, all day everyday
Watch out for these snakes and fakes, friends comin down the way..

Objavio minika u 14. rujan 2005 21:32:00 | 1 komentara

2pac

hy svima!

pošto sam luda za 2pac-om odlučila sam jedan post posvetiti i njemu:

                  2PAC (1991-1996)

Može li se netko sam boriti protiv cijelog svijeta? Možda i može, ali zacijelo ne bez posljedica, što je na svojoj koži mogao osjetiti i poznati rapper 2Pac Shakur. Tupac je umro u bolnici 13. rujna 1 996. U komi je ležao već šest dana, a tada su mu srce i pluća prestali raditi. Tupac je već neko vrijeme znao kakva ga sudbina očekuje, ali se nije bojao smrti. Živio je kako je i umro - s pištoljem u ruci. Živio je samo 25 godina, ali je i to bilo dovoljno da postane simbolom otpora i života u getu. Sada je Tupac u nebu s Malcolm X-om, Martin Luther Kingom, Heuy P. Newtonom i ostalim velikanima afro-američke povijesti, a tu se nalaze i brojni njegovi rođaci, prijatelji i navodni polubrat Yafeu Fula koji j e pod imenom Kadafi nastupao u Tupacovoj pratećoj grupi “Tha Outlaw Immortalz.” Fula je bio glavni svjedok 2Pacovog umorstva i ubijen je dva mjeseca kasnije u 19oj godini.

Objavio minika u 14. rujan 2005 21:21:00 | 2 komentara